Fotografije: Vedran Levi/Dubrovačke knjižnice
Članak Bruna Lucića preuzet sa stranica Dubrovačkog vjesnika.
Dubrovačka autorica Lucija Kovačević predstavila je u Saloči od zrcala novu knjigu “Snažne godine”. Riječ je o trećoj njezinoj knjizi jer je upravo u Saloči od zrcala autorica predstavila dvije knjige: zbirku stihova “Trenuci neprolaženja” (2016.) te zbirku pjesama u prozi “Zahvaćenost životom” (2019.). Uz autoricu, na predstavljanju su sudjelovali predsjednik Društva dubrovačkih pisaca koje je izdalo knjigu, Boris Njavro, urednica knjige, povjesničarka književnosti, književna kritičarka, profesorica na Sveučilištu u Dubrovniku, doktorica znanosti Katja Bakija te recenzentica knjige, nastavnica hrvatskog jezika, Nikolina Kuraica. Okupljene je na početku pozdravila knjižničarka Matija Tija Nenadić koja je izjavila kako je riječ o jednoj posebnoj, toploj, emocionalno ispunjenoj večeri te kako je autorica opet uspjela ispuniti Saloču od zrcala brojnom publikom.
Njavro se potom osvrnuo na bračni par Kovačević, a njihov dom nazvao je spomen-domom, muzejom Grada.
– Upoznao sam gospođu Luciju i gospara Dubravka još dok je gospar Dubravko pripremao knjigu o festanjulima, to je jedna enciklopedija povijesti našeg Grada. Bio je to ugodan osjećaj, a gospođa Lucija mi je tada šutljivo rekla da pomalo piše pjesme i priče. Bila je to tmurna jesenja večer, jugo je još vladalo, pročitao sam jedan njezin stih i tad sam upoznao pjesnikinju Luciju. Gospar Dubravko i gospođa Lucija su živi Orlandi našeg Grada. U njihovom stanu će ostati arhiva Grada. Gospar Dubravko čuva baštinu Grada, a gospođa Lucija kroz pjesme diše i čita Grad, izjavio je predsjednik DDP-a te spomenuo i oca Dubravka Kovačevića – Josipa Pepicu Kovačevića koji je, kako je Njavro ispričao, vazda žurio i trčao, imao dara za sve, bio član DPDS-a, skupljao poštanske marke, obožavao vaterpolo, a kad je 6. prosinca 1991. izgorio arhiv Dubrovačkih ljetnih igara ponudio je svoj privatni arhiv jer je doma posjedovao materijale iz povijesti Igara. Kovačević je preminuo na Božić 2000.
Kuraica je otkrila kako se 2015., 2016. upoznala s Dubravkom Kovačevićem jer je lektorirala njegovu knjigu o festanjulima. Tada je upoznala i Luciju Kovačević te se iz njihove suradnje izrodilo nešto više od poznanstva.
– Treća zbirka pjesama sadrži nekoliko tematskih cjelina, a pjesme su posvećene majci ili kako autorica navodi ‘mami‘, Isusu, ljubavi, prirodi, vjeri, obitelji, Gradu, identitetu i stvaranju… Knjiga sadrži pjesme, dnevničke autobiografske zapise, parabole i prozne tekstove. Autorica je svjesna svog stvaralaštva, riječi, inspiracije i autorskog ‘ja‘. Dnevnički zapisi daju autentičnost, otkrivaju autoričine intimne misli i osjećaje, kao i preokupacije. Tematska vodilja zbirke jesu ‘snažne godine‘. Autorici su snažne godine donijele mir i mudrost, ona uživa i voli svoje godine, kako ona kaže ‘život s malo briga‘… U ravnoteži je sa svim što je okružuje, a sve uz Isusov blagoslov. Stihovi posvećene mami ispunjeni su zahvalom, nemirenjem s gubitkom… Autorica niže stihove pune ljubavi, navodi kako je mama u svakom trenutku s njom iako je nikad nije upoznala. Tu je i ciklus o vjeri, Isusu i posvećenosti. Vjera zauzima posebno mjesto u životu autorice, a posebna tematska cjelina nosi naziv “Život u zagledanosti”. Riječ je o promatranjima i divljenju svijetu oko sebe, to je zagledanost u osjećaje, u sebe, u prirodu, autorica omogućuje čitateljima da gledaju s njezinim očima… Zagledana, autorica piše o svom identitetu, o onome što ga gradi, o svemu za čim čezne, o procesu stvaranja stiha, o naviranju riječi, pjesama, tema… Što više piše, dubine su veće, mišljenja je Kuraica.
Potom je Bakija prokomentirala knjigu.
– Autorica ide kroz život, a poezija i njezina vjera je stalno vrebaju iza ugla. Živeći uz Boga, uz svoje bližnje i sve koje voli, ona voli i stvaranje. Riječ je o osebujnoj i zanimljivoj autorici čiji poetski uradci zahtijevaju i zaslužuju posebnu pozornost i pružaju užitak primanja i dijeljenja iskrenih, dubokih i plemenitih ljudskih emocija. Emocija koje našem životu daju svrhu i čine ga bogatijim. Ona ide kroz život i svijet i gleda ga širom otvorenih očiju, ne gubeći radost i vjeru koje su izvorište i odrednice svega onog što stvara. Sve loše na što nailazi kod nje je kratkotrajno i prolazno… Poetski izričaj je fluidan, tečan, njene godine nisu teške i umorne, nego su snažne, ispunjene bogatstvom života, vjere i ljubavi. Posebno mjestu u svemu što piše zauzima majka, najveći dio pjesama posvećene su majci odnosno mami koju je izgubila. Pjesme majci su pune nježnosti, poštovanja, divljenja, zahvalnosti i nikad zatomljene tuge zbog ‘nesusreta‘ i gubitka. Osjećaji prema majci najsnažnija su inspiracija za pisanje, a tu su i motivi djetinjstva. U njenim stihovima sve je okrenuto vedrijim i optimističnijim stranama života. U ovoj knjizi zagledana je u dane koje dolaze, autorica je to kratkog daha, poigrava se s oksimoronima, pjesme se rađaju u odsjajima njoj bliskog okruženja u jednostavnim i jasnim slikama. Treba spomenuti i zavičajnost, Konavle su kao mitsko mjesto sreće, odrastanja… Djetinjstvo je bazen iz kojeg Lucija Kovačević crpi optimizam i radost i koji je prate u pisanju… Nakon druženja s njezinim poetskim uradcima jasno je kako je melodija njenog pisanja i melodija njezina života melodija sreće, zaključila je Bakija.
Kovačević se isto tako obratila okupljenima.
– Meni se prosuo tvoj sjaj Gospodine, to je tako očigledno, to me miluje, hvala ti. Našla sam se u radosnom pisanju knjige, u svjesnom poimanju sebe, vas i Božje blizine. Hodala sam kroz oaze sjećanja, razmišljanja i meditativne mirnoće. Mama mi nedostaje, uvijek je tako bilo, a tako će i biti. Ugodno je biti Lucija i vi koji ste ovdje večeras doprinijeli ste tome i zato vam svima ponaosob kažem hvala, poručila je Kovačević.
Nenadić je, boreći se sa suzama, kazala kako predstavljanje nije u službenom dijelu programa Dubrovačkog zimskog festivala, ali da u Dubrovačkim knjižnicama prvi adventski tjedan nije bolje mogao početi. Na kraju je još jednom svima zahvalila na dolasku.
Na glasoviru je predstavljanje popratila Stefani Grbić dok je stihove iz zbirke čitao dramski umjetnik, član ansambla Kazališta Marina Držića, Edi Jertec.
