Uz autoricu, u predstavljanju je sudjelovao i autor pogovora, doktor znanosti Domagoj Vidović te u ime izdavača, predsjednik Društva dubrovačkih pisaca, Boris Njavro.

Moderatorica večeri Nila Miličić Vukosavić pozdravila je okupljene rekavši kako je Šćapec, ‘dubrovačka Hercegovka‘: “pjesničko otkriće, žena ogromnog srca, još veće duše i prekrasnog lirskog izričaja.” Otkrila je kako je autor naslovnice knjige akademik Luko Paljetak.

Njavro je na početku pročitao prvu pjesmu iz prve zbirke. Napomenuo je kako je pjesma ušla u djelo “Jadranskih sirena zov – Antologija hrvatskih književnica u Dalmaciji od 18. stoljeća do danas” autorice Hrvojke Mihanović Salopek koje je objavilo Društvo hrvatskih književnika. U istu antologiju je od nove generacije pjesnikinja ušla autorica Ivana Marija Vidović. Prisjetio se Njavro predstavljanja prve zbirke u atriju Kneževa dvora.

– Kako je sve počelo? Prije nekoliko godina smo bili na Braču kod našeg Domagoja, družili smo se… Bili su tu Stane, Luko, Domagoj… Stane nam je pričala kako je pisala neke pjesme, počeli smo zapisivati, a izrecitirala je pjesmu “Višnja” koja još nije objavljena. Tako je krenulo, izašla je prva zbirka, izašla je slikovnica “Bubamara iz Moševića” i sad je izašla zbirka “San i val” koja je na svoj način književna ostavština Luka Paljetka i jedna zahvala ženi koja je zadnje dvije godine istinski o njemu brinula. Dolazio sam, gledao sam, Stane je pomagala nepokretnom čovjeku… Posvetio joj je pjesmu koja se zove “Bol” a koja je objavljena u njegovoj zbirci “Opći pojmovi”. To je bilo prijateljstvo između Stane i gospara Luka, jedna briga, jedna nježnost… Luko je radio naslovnicu, rekao mi je da ga je inspirirao neki japanski autor, a Stane je njemu dala svoje ideje. Naravno, kao što je mnogima napisao pjesme a koje su oni objavili, Stani je pomogao… Ne bi Stane bez razloga ušla u Antologiju, ona je zaista postala pjesnikinja. Nakon što nam je izvadila krv, nakon što nam je pomogla da se izliječimo, da se spasimo, sad nam Stane spašava dušu svojom lijepom, kratkom, jasnom ljubavnom poezijom! – naveo je Njavro te pročitao Paljetkovu pjesmu “Bol”.

Vidović je rekao kako jest književne struke, ali je priznao da mu je prvenstveno u fokusu interesa jezik te da mu je kao učeniku najteže bilo navesti mišljenje o nekoj pjesmi. O poeziji govori samo na nagovor prijatelja ili Borisa Njavra, a ovdje je oboje slučaj.

– Sjetim se često Luka u ovim prilikama, posebno naših druženja na Braču… Stani je trebao netko odškrinuti vrata pjesničkog svijeta, a ona je imala jako dobrog i velikog prijatelja i pomagača – Luka Paljetka. Obje zbirke su na neki način povezane… Dva su sloja u njezinom pisanju koja promatram kroz dvije tradicije, a to je razmeđe lirike i epike a ono nije tako daleko od Dubrovnika, nalazi se negdje oko Golubova kamena. Ako pogledate tradiciju i vrstu stihova, ovo primorsko područje je uvijek nekako liričnije, putenije, okrenutije ‘stihovima ljuvenim‘ dok je u zaleđu, u Hercegovini, jača epika, jači su deseterci i druge vrste tema.

– Ako uzmemo žensko pismo na dubrovačkom području, imamo dvije Hercegovke koje su pisale prije Stane – o jednoj ne znamo gotovo ništa osim da je bila jako lijepa, imamo nekoliko romana posvećenih njoj, jedan je Lukov a to je Cvijeta Zuzorić koja je isto tako porijeklom bila Hercegovka. Druga je Anica Bošković koja je, osim što je pisala pjesme, kao naša Stane vodila računa o zajednici. Čak je i osnovala zakladu kako bi pomagala studentima i đacima iz Orahova Dola i Popova. Tako i Stane, poput Anice, ima dvije svoje funkcije – umjetničku i drugu, ‘sebedarnu‘ kako je zovem i po kojoj je većina vas zna. Iako to je ‘hercegovačko žensko pismo‘ počelo slavno prije više do 400 godina, imali smo veliku rupu od 200, 300 godina prije nego je došla Stane… Ako pogledate antologije, gledajući Hercegovinu, žena je tu jako malo… U Antologiji koju je priredio Ljubo Krmek od 74 autora do 20. stoljeća faktički nema nikog, a onda ‘na kapaljku‘ ima dalje… Sad su stekli uvjeti da se pojavi netko, da to žensko pismo napokon proklija… Kad pogledate Staninu pjesmu “Crna Hercegovka”, dobijete hercegovački romancero i kad budete čitali tu pjesmu, vidjet ćete odsjaj Lorce na hercegovačkom kršu. Stane, hvala ti što si se odvažila, hvala ti što si nas počastila – da nisi uvijek preljubazna na vlastitu štetu i da za sebe nešto učiniš, poručio je Vidović

Autorica je izrazila zadovoljstvo zbog dolaska publici te joj je, kao i sudionicima predstavljanja, izrekla svoje zahvale. Potom je pročitala tri pjesme iz nove zbirke: “Jabuka”, “Pjesma” i “Oduševljenje”.

Svojom glazbom večer je upotpunio tenor i kantautor Stijepo Gleđ Markos.