U desetoj lađi Lazareta predstavljena je zbirka pjesama Vesne Čelebić “Točka za upitnik”. Organizatori predstavljanja su Art radionica Lazareti i Društvo dubrovačkih pisaca, a moderatorica večeri bila je urednica knjige Mariela Marković koja je naglasila važnost Društva na dubrovačkoj kulturnoj sceni. Dodala je kako je isto tako važno da Društvo dubrovačkih pisaca bdije nad izdavaštvom i nad literaturom u Dubrovniku. Zahvalila je predsjedniku Društva Borisu Njavru koji to sve skupa gura. Tako je dodala kako se poezija više čita i piše, naročito ženski krug pjesnikinja. Čelebić je na početku otkrila kako je pod dojmom zbog predstavljanja.
– Ne mogu vjerovati… Sve koji ste došli, sve sam vas zagrlila, ne mogu opisati što mi to čini da imam svoje ljude… Preplavljena sam srećom, a moram priznati da se osjećam ponosno. Sama sam iznenađena koliko sam bila sretna kad sam vidjela knjižicu. Jako emotivno ovo doživljavam, hvala vam milijun puta, kazala je Čelebić na početku.
Marković je ispričala kako su prije tri godine autorica i ona završili prvu verziju zbirke koja se razlikuje od sadašnje.
– Selekcijski proces je bio stvarno kompletno mahnit. Kad smo počeli raditi zbirku, rekla sam da ću proći svoj blog koji sam počela 2004., tu je ‘milijun‘ nekih Vesni i mojih faza, tu su neke jako lijepe pjesme koje i dan danas pročitam, ali tu su i silni zapisi gdje se pitam što sam to pisala. To je tih nekih 18 godina, imam neke veze s pjesama koje su mi drage i bitne, neke možda jesu ili nisu dobre, ali vežu me za određene stvari… Suzila sam izbor na tristotinjak pjesama. Kad smo počeli sa zbirkom, mislila sam da će to biti gotovo, ali nisam bila zadovoljna. U te dvije godine sam pisala više jer smo u covidu imali više vremena baviti se kreativnom samoterapijom, a meni je to poezija. Drugo, više sam počela pisati na svom Facebooku nego na blogu. Ljudi koji pišu blog razumiju da je lijepo biti anoniman, ljudi koji komentiraju su dobri, ne ostavljaju zločeste komentare, a kako sam počela pisati na Facebooku, vidjela sam da se teme, koje se mene tiču, tiču i drugih ljudi. Doslovce pišem Facebook status uz čašu vina: to kako napišem tako i izađe i onda vidiš da to ima neki odjek. S puno ljudi sam počela neki razgovor o tome, o nekim temama. Neke starije pjesme su izletjele iz zbirke, a neke pjesme inspirirane ovakvim trenucima su ušle u zbirku, ispričala je autorica.
Moderatorica se osvrnula na naslov zbirke odnosno na autoričinu zapitanost i samu nit knjige, a potom je autorica pojasnila naslov.
– Naslov zbirci dobro stoji, zadovoljna sam kako je to ispalo. Druga alternativa je bila “Spona, a ne lanci”. Osoba sam koja previše razmišlja, uvijek se mislim je li dovoljno dobro, jesam li mogla bolje, ali mi je sad temeljna misija u četrdesetim da to prestanem raditi jer to nije najzdraviji obrazac. Zašto ‘Točka na upitnik‘? Volim igre riječi, točka je uvijek kraj, kad staviš točku – nema više, to je početak neke nove rečenice, a kad dodaš točku upitniku on tek onda otvara prostor za odgovore, za novo… Kadgod dobijem odgovor na neko pitanje ili kadgod mislim da sam nešto naučila ili završila, to otvori ‘1.500‘ novih pitanja! Što se tiče drugog naslova, vjerujem u tu osobnu slobodu i mislim da bi svijet bio bolje mjesto kad bismo se svi bavili svojim poslom i kad bi se trudili poboljšati. U tom kontekstu, oslobođenost od kraja i od finalizacije dadne ti prostor da radiš i na sebi i na svijetu oko sebe. Mislim da je naslov ispao štosan i jako sam zadovoljna s njim, poručila je Čelebić.
Posebno je pohvalila rad Vinka Rožića koji potpisuje grafičko-dizajnerski dio te naslovnicu knjige:
– Čak sam na momente sretnija s tim kako to izgleda nego što je unutra, prava sam žena 21. stoljeća! (smijeh) Gospodina Rožića ne poznajem, večeras nažalost nije ovdje, ali danas mu rođendan i želim mu sretan rođendan. Postojala su dva prijedloga za naslovnicu, a ja sam sedam dana gledala ta dva prijedloga: nisam se mogla odlučiti koji mi je ljepši i draži, a onda sam počela studirati prijelom. Vinko Rožić mi je rekao da je svaku pjesmu pročitao i da svaki put kad radi prijelom pročita djelo. Neke pjesme koje jesu malo šašave ili imaju razlomljene misli, razlomljene su i u prijelomu, a prijelom je pravo malo umjetničko djelo! Donijela sam večeras sliku koju sam njemu poslala da mu pomognem s dizajnom ove naslovnice. Da je ovdje, dobio bi jedan gromoglasan aplauz! Kad sam ovo vidjela, imala sam osjećaj da sam to ja nacrtala. Tek nakon 20 dana, nakon što sam se divila zbirci, vratila sam se na taj moj mail i poslala jednu veliku i dugu zahvalu na njegovoj vidovitosti i genijalnom radu, istaknula je Čelebić čestitavši i sestrinom mužu Harisu rođendan!
Poeziju su na predstavljanju čitali Ana Raguž, Adrijana Bošković, Vesna Barišić, Marija Matana Bazdan i Sanja Tapušković, a promociju je glazbeno na gitari obogatio Vedran Mezei.
