Uz autora, u predstavljanju ove vesele i zanimljive knjige o čeljadi Grada nekad, sudjeluju i Primorski svatovi i autorovi prijatelji – Mato Jerinić, Boris Njavro i Sebastijan Vukosavić.

Miha, Miho Đanović, čeljadi je znani postijer od Grada, pa i nešto šire po Dubrovniku. Sa kućnim brojem u Medovićevoj ulici, onoj prvoj od Pila kad se siđe na Stradun, uz dugi i visoki zid Male braće, u ulici koja vodi sve do gore prijeko Prijekog, uza skale do Pelina i podno Minčete. Tu živi s obitelji, kao što živi u cijelom Gradu, u svakoj mu ulici, svakom kantunu, placeti… u svom điru sve te godine koje je proveo kao postijer, raznoseći u svojoj bursi od pošte razne čestitke, kartoline, pisma, račune i mirovine, tužne i radosne vijesti, pa i foje kao nekad Mato Novinar. Ulazeći u domove čeljadi Grada, noseći im i radost i tugu, sve ih je zno, sve ih je upoznao.

Postao je dio njihovih domova. I navika, običaja, priča, kundurarija, noseći sa sobom svoju bursu od pošte postao je neizostavni dio života Grada. Onaj kojeg se čeka svako jutro, što zbog neke važne vijesti, nekog tajnovita pisma, možda i zbog po koje riječi s njim, onako uz put, ili mirovine od koje se živi. Onda je i on pošao u mirovinu i počeo se sjećati, pomalo počeo i zapisivati sve to što je doživio i proživio kao postijer u Gradu. I malo šire.