Dubrovački pjesnik, prevoditelj i slikar Vojo Šindolić predstavio je u Lazaretima zajedno s predsjednikom Društva dubrovačkih pisaca Borisom Njavrom i pjesnikom, književnikom i redateljem Davorom Mojašem knjigu “BEAT – kratki pregled antologijskih pjesama pjesnika beat generacije”. Pjesme u knjizi preveo je i odabrao upravo Šindolić, knjiga je izašla u nakladi Društva dubrovačkih pisaca, a grafički je uredio i opremio Vinko Rožić.
– Razlog zašto smo večeras ovdje je dugogodišnja želja našeg Voja. Društvo je inače objavilo tri njegove knjige, a ovo je četvrta. Želio je jedno prisjećanje na neke davne dane iz ‘Lausa‘ iz 1970-ih godina, na njegove početke, a to je zapravo beat poezija, beat generacija i beat pjesnici. Vojo nam je i u bivšoj državi, a i u Hrvatskoj, beatnike otkrio i predstavio. Prvu knjigu koju je u suradnji s Vojom objavilo Društvo objavljena je 2011., bili smo isto nas trojica, a knjiga je promovirana na današnji dan – 5. listopada. A, na današnji dan 1991. poginuo je Milan Milišić. Mi koji znamo za taj dan, koji se sjetimo Milana, ove smo godine namjerno šutjeli i shvatili smo da se nitko nije sjetio. Mi ga se sjećamo! Prva knjiga, prva naša suradnja s Vojom bila je u spomen na Milana Milišića, zatim je Vojo napisao ‘svoje skitnje‘, zbirku ‘Lakih nogu naokolo‘, a treća je bila prije par godina – ‘Posvete‘.
– Sjećam se kad je Vojo preveo “The End” Jima Morrisona, bila je to 1979., 1980. kad nam je gospođa Srećka Sršen predavala sjajni hrvatski i kad smo zaista čitali dobru književnost i naučili je za sva vremena. Mislim da se nikad bolje ‘Laus‘ nije prodao nego taj broj, a tu smo stranicu otkinuli i svi smo je držali na zidu kao plakat. Kad sam 2008., 2009. prolazio Goricom i u šetnji vidio Voja, nisam vjerovao da je to on pa sam zvao Davora i pitao je li se Vojo vratio. Potvrdno mi je pa smo mu otišli na Goricu, posjetili smo našeg povratnika. Vojo prevodi na sve strane, nevjerojatno je čime se sve bavi, a nažalost po nas u Gradu, puno je poznatiji, omiljeniji i traženiji mimo Grada. Vojo tiho živi na Gorici, drago mi je da surađuje s nama, ali mislim da ga možemo puno više iskoristiti. Ova knjiga je zanimljiv uvid u cijelu pjesničku beat-generaciju. Učinili smo pjačer Voju da u svom gradu u kojemu prevodi već 40 godina ima jednu ovakvu knjigu, komentirao je Njavro zahvalivši Dubrovačkoj baštini koja je uz Društvo dubrovačkih pisaca organizator predstavljanja.
I Mojaš se najprije sjetio Milišića, prve civilne žrtve tijekom napada na Dubrovnik.
– Da, Milan je poginuo na današnji dan, oko 5 i pol popodne je bilo bombardiranje grada, na sreću odnosno na nesreću sam taj dan radio na Radiju pa sam morao tu večer objaviti da je poginuo u Župskoj 5. U 8 i pol mi je Jelena javila: ‘Nema više profesora!‘ Mi smo se zvali ‘profesori‘… U ateljeu Lukša Peka smo u to vrijeme utorkom i petkom igrali stolni tenis. Bili su Škerlj, Milišić, Peko i ja i svi smo bili ‘profesori‘.
– Vojo Šindolić je vrlo kompleksna osobnost – i pjesnička, i autorska, i urednička, i prevodilačka, što nas večeras posebno zanima. Na Gorici sv. Vlaha su Vojo Šindolić, ali i Luko Paljetak. Mislim da ne postoji relevantan autor u svijetu ili iz lektire, a kojeg njih dvojica nisu preveli! Luko Shakespearea i koga sve ne, a Vojo prevodi sve ovo za nas ‘mlađe‘! Svojoj bogatoj biblioteci prijevoda pjesnika beat-generacije, a gotovo sve ih je preveo, Šindolić pridodaje i ovu knjigu, malu ali znalački izabranu antologiju s izborom 10 pjesnika koji su sukus jednog pjesničkog pokreta važnog u umjetničkoj slici 20. stoljeća. Deset Šindolićevih izabranih jahača pjesničke apokalipse okupljenih pjesmama u stotinjak stranica knjige – jednostavnog, logičnog ali i programatskog naslova BEAT – važan su recentni odabir znalački probranih pjesničkih usuda pjesnika koji su, svaki na svoj način, i životnim kronologijama i sudbinama, ali i pjesničkim zagovorima, posvetama i svjedočenjima, nezaobilazni autori vremena koje ih je, opet svojim izazovima i upozorenjima, obilježilo. Kaže Ginsberg u svom programatskom “Urliku”: “…s apsolutnim srcem pjesme o životu iščupanom iz njihovih vlastitih tijela/dobrih za jelo tisuću godina.”
– Nastavljajući tako godinama domaću izdavačku scenu bogatiti novim prijevodima pjesnika beat-generacije, Šindolić uredno dopunjuje prevodilački i pjesnički rad koji sabire i koncentrira njegove autorske interese i, moglo bi se reći, empatijske, književne zagovore. Pjesnici beat-generacije desetljećima su u fokusu ovog dubrovačkog pjesnika i prevoditelja koji je do sada objavio prijevode svih relevantnih autora koji su ostavili važan trag na svjetskoj kulturnoj sceni druge polovine 20. stoljeća. A njihovi književni opusi ostaju i danas inspirativnim, provocirajućim povodima za najrazličitija umjetnička posezanja pa onda i ovakve susrete, rekao je Mojaš citirajući na kraju pjesmu “Osjećajući da starim” Gregoryja Corsoa istaknuvši pritom da ga najviše podsjeća na Milišića.
Također, napomenuo je kako je Šindolić prevodio brojne autore poput Nicka Cavea, Yukija Mishima, Tennesseeja Williamsa, Harukija Murakamija, Charlesa Bukowskog, Patti Smith, Sama Sheparda, Toma Waitsa, Leonarda Cohena, a njegove priče objavljene su i u novom broju časopisa ‘Dubrovnik‘. Na kraju se prevoditelj osvrnuo na ‘BEAT‘.
– Prvo i osnovno pitanje koje sam dobio kad je knjiga izišla bilo je: zašto je između Allena Ginsberga i Michaela McClurea, koja su moja dva voljena učitelja, Bob Dylan?! Vrlo jednostavno: moj omiljeni Bob Dylan koji danas ima 83 godine, moja voljena Patti Smith koja ima 76 godina i moj voljeni prijatelj Tom Waits koji ima 74 godine, koji su svjetski poznati po drugačijim stvarima, svi su učili od beat-generacije. Tom Waits kaže da je najbolja knjiga u njegovom životu Kerouacova “Na putu”, Bob Dylan kaže da je zbirka pjesama “Mexico City Blues” koju je Jack Kerouac objavio već 1959. najbitnija knjiga u njegovom životu. Patti Smith se družila zajedno s Allenom Ginsbergom, Williamom Burroughsom… Odlazili smo u Tvornicu Andyja Warhola i, by the way, sve što stoji tamo u muzeju, što je sad izloženo, to je nažalost replika onoga što je Andy Warhol radio, ali ne želim govoriti ništa ružno o muzeju u Dubrovniku!
– Beat-generacija nastala je 1948., 1949. godine poslije Drugog svjetskog rata u New Yorku jer su se našli kao dvadesetogodišnjaci Allen Ginsberg, kao 25-godišnjak Jack Kerouac i kao tada već 30-godišnjak William Burroughs koji je inače iz najčuvenije američke obitelji Burroughs. Dobivao je silnu lovu budući je bio dječak iz dobre obitelji. Burroughs je živio u Dubrovniku 1935. i 1936. o čemu malo tko zna. Čovjek je proveo šest mjeseci u Dubrovniku u nekadašnjem hotelu Lapad, ali to je u američkim knjigama, u dubrovačkim toga nema. Nakon Drugog svjetskog rata nastupa raspad savezništva između Istoka i Zapada. No, komunisti su svi beatnici, komunisti su svi glumci koji su glumili u određenim filmovima, čak je Alfred Hitchcock bio na listi komunista… Poslije New Yorka beatnici odlaze u San Francisco gdje 1952., 1953. postaju poznati kao čuvena San Francisco književno-pjesnička generacija zajedno s Lawrenceom Ferlinghettijem koji je 1955. otvorio prvu džepnu knjižaru u svijetu, a s 1956. na 1957. počeo je objavljivati prve knjige vlastitog izdanja. U rujnu 1957. objavljena je knjiga “Na putu” Jacka Kerouaca koja je postala svjetski hit. 1959. u Parizu je, zbog ‘carine‘ u Americi, objavljena Nabokovljeva “Lolita”. Nikad nije objavljena u Americi. Iste godine objavljen je i “Goli obrok” Williama Burroughsa koji je postao hit… Dakle, Allen Ginsberg, William Burroughs, Michael McClure bili su učitelji Bobu Dylanu, Patti Smith, Tomu Waitsu i svima ostalima, izjavio je Šindolić.
Večer je glazbeno na saksofonu i flauti popratio Ivan Bonačić vjerno prateći Šindolića koji je čitao pjesme iz knjige.
